U interakciji sa drugim ljudima, svako ponekad kaže i ponešto što nije istina iz njemu poznatog razloga, iako niko ne voli da sluša laži i svi smo svesni toga.
Ipak, ljudi neretko lažu kako bi zaštitili sebe ili kako ne bi povredili druge. Na primer, znate da se neko potrudio da napravi tortu, ali vama se baš i ne sviđa, većina nas će reći da je torta lepa, kako ne bi ispalo da omalovažavamo trud te osobe, ali ako vam je ta osoba jako bliska, možete joj reći: „Dobra je, samo si mogao/la da dodaš više šećera“ ili „Lepa je, samo sledeći put stavi manje čokolade i biće odlično“ i slično. Ovako konstruisane rečenice neće negativno uticati na osobu, ali će joj i ukazati na greške.
Takođe nije redak slučaj da ljudi lažu druge kako bi i sami sebe ubedili u istinitost svojih reči jer nisu spremni ili nemaju snage da se suoče sa istinom, što je u suštini veoma loš način rešavanja problema. Bolje je suočiti se sa istinom i potražiti direktnu pomoć. Koliko god mislili da je naš problem nerešiv jer ni mi sami ne možemo da smislimo rešenje, nekad jednostavno treba da tražimo podršku od drugih ljudi; možda oni imaju rešenje.
Jedan od najčešćih uzroka laži jeste strah. Mnogi se jednostavno plaše da kažu istinu jer misle da će ih drugi osuđivati.
„Je li sve u redu u školi?“
Jedno je od najčešćih pitanja koje roditelji postavljaju svojoj deci, međutim, mnogo puta će deca odgovoriti potvrdno iako nije zapravo tako, upravo iz straha da će roditelji vikati na njih ili da neće razumeti.
Treba znati da je poverenje najbitniji faktor za izgradnju efikasnog odnosa bilo koje vrste, bio to odnos između partnera, prijatelja ili porodice. Nažalost, poverenje se ujedno jako teško gradi, a vrlo lako ruši. Nekad je dovoljna samo jedna laž i osoba više neće imati poverenje u vas; biće razočarana i povređena i u tom slučaju ćete jako teško povratiti njeno poverenje, ako uopšte.
Većina je upoznata sa tom činjenicom, ali prosto odluče da ipak rizikuju i kažu laž, misleći da ta osoba neće ni saznati.
Mnoge laži i ostanu neotkrivene, što u neku ruku ohrabruje osobu da nastavi, ali kod većine nas je savest dovoljno razvijena i govori nam da ne treba to da radimo, pa ne mora nužno značiti da će osoba da nastavi sa time.
Što je laž krupnija, to ju je teže otkriti drugima. Zato mnogi koji su počinili ozbiljne prestupe, čak i nakon što je dokazano da su krivi, odbijaju da priznaju da su oni to učinili.
Neki misle da će ih ljudi još više osuđivati ako priznaju i jednostavno ne žele da progutaju ponos. Priznanje shvataju kao potpuni poraz i zbog toga ne žele. A mnogi čak idu do te mere da i sami poveruju u sopstvenu laž na kraju.
Znajte da što ste više bliski sa nekim, više će ga povrediti vaše laži, stoga budite oprezni.
Sitne laži ljudi govore svakodnevno, poput razloga za kašnjenje na posao, pa umesto da kažemo da smo se uspavali što je istina, mi kažemo da je bila gužva u saobraćaju, zato što je to mnogo prikladniji izgovor. One ne mogu poljuljati međuljudske odnose ukoliko se ne izgovaraju učestalo, mada i tu treba biti oprezan.
Iako svi vole iskrenost, ona nije uvek najbolje rešenje.
To zvuči kontradiktorno u odnosu na deo teksta koji ste prethodno pročitali, ali nakon obrazloženja, shvatićete da i nije baš tako.
Uzmimo za primer da je neko jako bolestan i vi mu u poseti kažete da će ozdraviti i da će biti sve u redu. To kažete u nadi da će se ta osoba zaista osećati bolje i naravno, jer ne želite da je dodatno uznemiravate, čak i ako sami niste sigurni da li će zaista biti tako.
To su jako ekstremne situacije gde je stvarno bolje prećutati istinu, a mi ljudi vrlo dobro znamo i osećamo kada je to potrebno jer zbog takve laži ne osećamo grižu savesti, upravo zato što osećamo da je moralno ispravno pružiti osobi takav vid utehe u takvom trenutku.
Mnogo puta je osobi zaista i potrebno da čuje samo da će sve biti u redu.
Sigurno vam se mnogo puta desilo da lažete osobu iz nekog razloga, a zapravo to ne želite i hoćete da odbacite naviku da stalno govorite laži. Ako je tako, evo jednog saveta koji bi vam mogao pomoći.
Ključni korak je da sebi priznate istinu, a zatim, ukoliko niste spremni da je podelite sa drugima, napišite je na parčetu papira i čitajte je iznova i iznova. Zatim je analizirajte.
Šta je najgore što može da se desi i da li je stvarno toliko loše?
Setite se da narodna izreka kaže, ko prizna, pola mu se prašta.
Svesni smo da nije uvek tako, ali je to svakako bolje nego da širimo laži i stvaramo nepoverenje jedni prema drugima.
Једно мишљење на Laži i njene posledice. Da li je iskrenost uvek najbolja opcija?