Naša ličnost je mnogo kompleksnija nego što isprva možemo da zamislimo, stoga ćemo danas malo pričati o tome.
Pre svega, moramo da shvatimo da čak ni mi sami nekad sebe ne poznajemo dovoljno. Tu su naša svest i podsvest, čiji rad nam nije ni upola poznat.
Jedna od glavnih podela je na srce i razum. Ova podela je često uzrok unutrašnje borbe sa kojom smo se svi susreli.
Zamislimo sledeću situaciju:
U prodavnici smo videli nešto što nam je potrebno i jako nam se sviđa, bio to novi telefon, cipele ili bilo šta drugo, međutim to što smo zapazili je jako skupo. Naše srce nam kaže: „Lepo je, što da ga ne uzmem“, dok razum kaže kako je suviše skupo i kako ćemo sigurno naići na nešto jeftinije.
Kako ćemo da postupimo, zavisi upravo od toga koji glas je u tom trenutku jači.
Sigurno ste svi nekad prisustvovali raspravi više različitih glasova u vašoj glavi. Ne, ne govorimo o šizofreniji, ovo su normalne pojave jer svako ko može da razmišlja, upravo pomoću takvog procesa donosi odluke i to je sasvim u redu.
Nekad te borbe mogu da nas frustriraju jer se ili vode previše dugo bez ikakvih rezultata, ili za oba postupka imamo dovoljno dobre razloge i jednostavno ne znamo na koji način da odlučimo.
Nekad čak usled te frustracije donesemo pogrešnu odluku, zato se govori da se odluke ne donose kad smo besni ili tužni. Staloženost je jako bitna.
Evo još jednog primera:
Jako vam se sviđa neka osoba, ali vi ne želite da joj priđete iz straha da vas ne odbije. Onda srce kaže: “Jako mi se sviđa, bilo bi lepo da je bolje upoznam”, a razum govori kako postoji šansa da budemo povređeni, kako to može negativno da utiče na naše samopouzdanje i pita nas da li je vredno rizika.
Verovali ili ne, naša profesija ponekad zavisi od toga da li se češće vodimo srcem ili razumom, pa tako advokati i sudije ne mogu da budu oni koji češće slušaju svoje srce.
To moraju da budu ljudi koji će takoreći isključiti emocije i razmišljati potpuno racionalno.
Ako se pitate šta je bolje, oba su ponekad korisna. Na primer, oni koji rade sa decom, potrebno je da se vode srcem jer će tako mnogo lakše pristupiti njima i njihovim problemima.
Ja se lično češće vodim razumom jer verujem da je srce sklonije pravljenju grešaka.
Međutim, kad je u pitanju izbor partnera na primer, on se ne može birati razumom, jer ako nema ljubavi koja se oseća, to onda nije dobar izbor.
Najbolje je kad se slože srce i razum; jedino ćemo tad osećati sklad i sigurnost da smo doneli pravu odluku.
Znajte da ako razum i srce nisu u skladu, šta god da izaberemo, neko vreme ćemo imati dilemu da li smo dobro postupili i da li je možda bolje da smo izabrali onu drugu opciju.
Međutim, čim smo se odlučili za tu opciju, koja god bila, duboko u sebi znamo zašto smo upravo nju izabrali, stoga nemojte da se preterano opterećujete time, iako sam svesna da ni to nije lako.
Razmislite, koje osobine kod vas dominiraju?
Da li se više vodite srcem ili razumom?
Pišite nam.